Čudo u zemlji Alisa.

Nismo sretni s mrvicama, jer nismo osrednji.

19.08.2017.

Gdje je sreća?

Najbolje izgledam kada sam povrijeđena. Tada najbolje i radim. U inat samoj sebi. Unaprijeđena sam na poslu, dobila sam i znatno veću plaću. Najmlađa sam u ovoj firmi s najvišim statusom, bez ikoga da bi me gurnuo dovde. Sama sam se popela tim klimavim stepenicama, prošla drvlje, kamenje i blato, puno suza potisnula, malo izlazila i sjela na tron. Što sad? Koji je dalje cilj? Nikada više nisam držala do sebe. Maknula sam sve ljude koji me bole. One koji mi smetaju u napretku. Ponosne i dignute glave koračam ovim smrdljivim gradom, znajući da sam uspjela sama i bez ikoga. Nikada bolje nisam ni izgledala. Nikada zgodnija, ljepša, u dobrim krpicama koje sam skupo platila. I nikada se gore nisam osjećala. Jer, kada dođem u hladnu sobu, skinem svu šminku i markirane krpice sa sebe, zapalim cigaretu i otvorim hladno pivo, odlutam u svijet u kojem ne postoji nitko osim tebe. Iako znam da smo nemogući... Iako ni bogu ne priznajem.. Očekujem te još na vratima. Očekujem poziv. Očekujem tvoj osmijeh. A znam da više nikada nećeš doći. I jebeš onda sve ostalo! Imam sve, a nemam nas. Nemam sebe.


Stariji postovi

Čudo u zemlji Alisa.
<< 08/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031



BROJAČ POSJETA
15406

Powered by Blogger.ba