Čudo u zemlji Alisa.

Nismo sretni s mrvicama, jer nismo osrednji.

14.02.2018.

Pazi kome zavidiš.

Je li puno ako tražim da pomjera brda i planine? Je li previše ako želim da se nacrta danas, iako je tisućama kilometara daleko? Znam da to može ako želi. Nije da volim ovaj dan. Ne volim. Čak naprotiv, prezirem klišeje i komercijalizam, a Valentinovo je upravo to. Samo..Voljela bih osjetiti ono zbog čega sam odlučila otići kod njega i odreći se svega ovdje. Još dva mjeseca imam za predomisliti se i ostaviti sve ili ostaviti njega i njegove nade. A predomišljam se svakodnevno, dok on misli kako nam ruže cvjetaju i priprema stan mom dolasku. Traži mi posao kojeg bih voljela raditi, kao što volim ovaj ovdje. Kupuje mi stvari da što manje moram ponijeti. Kupio je i novi blender, jer zna da svako jutro pijem mix cvekle, jabuke i limuna prije doručka. Kupio mi je samo moj ormar, jer zna koliko volim odjeću. A kupuje i odjeću jer zna što volim i što mi pristaje. Ali.. Lijepo je to, međutim previše je toga materijalnog, a premalo onog duševnog. Možda on tako izražava svoju ljubav, a možda samo želi biti siguran da neće provesti čitav svoj život sam u tuđini. Kao da nije svjestan čega se sve odričem zbog njega, kao da ne mari što moji roditelji to ne podržavaju. Što ostavljam sve što volim. Znate, teško mi je otići. Ovdje živim svoj san. Nisam toga bila svjesna dok mi nedavno nije prišla jedna mala, slatka curica i pitala jesam li ja ona teta s televizije. Nasmijala sam se, a ona je nastavila: "Rekla sam mami da ću nekada biti kao Vi. Želim i ja biti novinarka i biti na televiziji. I želim onako lijepo pričati poput Vas. Zato mi je mama rekla da moram dobro učiti i čitati lektire". Odgovorila sam joj da čita sve što joj se svidi i sve što mora zbog dobrih ocjena te da se nadam da ću nekada ja gledati nju dok vodi Dnevnik. Da, živim svoj davno sanjan san. Imam sve. Sve na svijetu. Dobro plaću, ako se usporedim s drugim novinarima. Svakog jutra se probudim sretna, jer idem raditi ono što obožavam. Kupila sam si svoj auto, što sam sanjala godinama. Uskoro ću dobiti svoj stan. Bez ikakvih "guranja i veza". Sve svojim trudom, znanjem i marljivošću. Ostavljam i psa koji ovisi o meni. Ostavljam ga drugim ljudima za koje nisam sigurna da će ga paziti kao ja. Ostavljam i svoju malu curu koju neću moći gledati kako odrasta i koja neće imati tetku da je svakodnevno štiti, dok je mama kažnjava jer je pravila nered. Kako sam ga i ja pravila, kako su i mene štitili. Prije par mjeseci sam imala i divnog dečka s kojim sam ovdje planirala budućnost. Ostavila sam ga zbog ovog koji je kilometrima daleko. I sada trebam ostaviti i sve ostalo. Ne znam jesam li u stanju. Ne znam je li vrijedno.

Čudo u zemlji Alisa.
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728



BROJAČ POSJETA
18412

Powered by Blogger.ba