Čudo u zemlji Alisa.

Nismo sretni s mrvicama, jer nismo osrednji.

11.01.2018.

It's time to begin

75 godina, 900 mjeseci, 27 000 dana, 648 000 sati.. . Izgleda mnogo, ali toliko u prosjeku traje naš život u kojem smo još uvijek sposobni mijenjati neke stvari i utjecati na iste. 650 tisuća sati proleti, posebno ukoliko uzmemo u obzir da se od toga školujemo 17 godina (uključujući fakultetsko obrazovanje), na što uglavnom potrošimo oko 75 tisuća sati našeg života. Uzmimo i obzir na djetinjstvo u kojem ne možemo sami odlučivati o nekim stvarima, 70 tisuća sati. Ostali smo na samo 500 tisuća sati života u kojima trebamo odrediti svoj životni put, pronaći relativno dobar posao za dobar život (najmanje toliko), pronaći "ljubav svog života" ili tzv. "srodnu dušu", udati/oženiti se, organizirati tu svadbu, prije toga biti u vezi par godina, ali ne previše, da narod ne bi pričao...Po mogućnosti bismo trebali u prvih 365 dana braka i zatrudniti/dobiti jedno dijete (najmanje), odgojiti ga, naučiti ga hodati, pričati, razmišljati, voljeti, školovati, platiti to isto školovanje, usmjeriti "na pravi put", pomoći mu pri sazrijevanju, osamostaljenju, udati je/ oženiti ga, dobiti unuke, provoditi vrijeme s tim unucima, čuvati ih...Usporedno s tim, raditi i mučiti se kako bismo sve to financirali, prehranili, platili račune, otišli na more (skijanje je već luksuz, ali i to), dolazili umorni s posla, i pri tome potrošili 150 tisuća sati života na spavanje (i to postaje luskuz). Dakle za sve navedeno i još mnogo toga nenavedenoga imamo samo 350 tisuća sati (ne računam san). Trebam li svojih 350 tisuća sati potrošiti na pravila, čekanje kada će biti vrijeme za nešto i kada je dovoljno minuta i sekunda prošlo da bih odgovorno donijela neku odluku ili promjenu, ako neke stvari mogu odmah. Za 82 dana, 2 tisuće sati, 120 tisuća minuta moj let ide za drugi kraj kontinenta. Moj let me vodi u novi život kojeg željno iščekujem. Roditelji su, kao svaki dobronamjerni i promišljeni odgajatelji rekli ono što se od njih i očekivalo: "Prerano je, mi to ne dopuštamo". Odgovorih da ne tražim dopuštenje, samo ih informiram i time ih uspješno iznevjerih i razočarah. Ipak, mislim da će prije njih proći ljutnja, nego mene želja za odlaskom. Jer, kad pogledam na preostalih nekoliko stotina tisuća sati mog života, ne želim više uzaludno potrošiti niti jednu sekundu.


Noviji postovi | Stariji postovi

Čudo u zemlji Alisa.
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031



BROJAČ POSJETA
17865

Powered by Blogger.ba