Čudo u zemlji Alisa.

Nismo sretni s mrvicama, jer nismo osrednji.

19.04.2018.

Da sebe krivim ili sudbinu?

Moj prvi zajednički život s momkom. Moje prvo odvajanje od roditelja. Moja prva samostalnost. Mmm - zvuči zabavno. Zvuči kao puno seksa, ljubavi, zabave, zezanja... Ipak živimo skupa tek deset dana. Zvuči vrelo. Jebemu mater, uvalila sam se u sranje. Odmah u glavu. Da. U sranje. Danas je tjedan dana kako nema seksa. Dani su sve gori što više odmiču. On krije mobitel i život, ja krijem emocije. Ne ljubimo se nikako. Jedva da spavamo u istom krevetu (samo jer nemamo novca za veći stan). Ljudi moji, ja po prvi put imam cimera. Jer, ovo se ne može nazvati vezom. Još jedno razočarenje, kao da sam prokleta. I što sad?! Prijateljice kažu iskoristi koliko možeš, skupi pare i bježi od toga. U njihovim očima sam samo osoba koju je pozvao sebi u bijeli svijet da ne bi bio sam i usamljen i da ne bi morao čistiti, jer sam, pobogu, ja žensko i samim tim predodređena kao čistačica. Moj anđeo Miki je znao reći da sam princeza. Miki, postah Pepeljuga. Mama kaže da će mi poslati novca koliko god treba, samo da odem, nađem sebi stan i živim sama, ali sretnija. Ipak, ne znam što bih. Koliko god sam izgubila vjeru u bilo kakvu ljubav, toliko joj se nadam i dalje. S druge strane, Njemačka mi je super. Danas sam našla park kroz koji teče rijeka. Ljudi leže na travi, organiziraju piknike, šetaju pse. Legla sam na travu i čitala onu jednu jedinu knjigu koju sam uspjela naći ovdje na jeziku koji razumijem. Moj dečko je rekao da sam "puklaš, alternativa i luđakinja" jer sam prevrnula grad da nađem bilo što za čitati i jer sam obišla grad da nađem takav park. Uvjerena sam, da nije bila veza na daljinu, ne bismo opstali ni mjesec dana (kao što ovdje vjerojatno nećemo). Jebeš ga, i to je život.


Noviji postovi | Stariji postovi

Čudo u zemlji Alisa.
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930



BROJAČ POSJETA
19224

Powered by Blogger.ba